Sreda, 08.Mai.2024, 08.22.24 - Gast, Dobro ni Dojde
//batinacinfo.ucoz.com/welcome.gif


Menu

Oceni Nas
Ocenite Nas
Odgovori: 79

Statistika

Trenutno online: 1
Gost: 1
Korisnici: 0

 

 

   HADŽI OMER LUTFI PAČARIZ (1870-1928) 

.
Omer Lutfi Pačariz je rođen 13.01.1870. godine u Prizrenu. Njegov otac, Mustafa efendija iz Rapče (Gora), je punih pedeset godina bio imam u Prizrenu. Tu je hadži Omer Lutfi stekao osnovno vjersko obrazovanje, završio iptidaiju i ruždiju. Zbog nemogućnosti da nastavi dalje školovanje, otac ga šalje da izuči krojački zanat..

Ubrzo, 1887. godine, Omer odlazi kod starijeg brata Mehmedalije u Istanbul, gdje se upisuje u Fatih medresu. Godine 1892. vraća se u Prizren. Potom, sa poznatim Hasan ef. i Turskim komandantom Ismail efendijom, odlazi u Đakovicu, gdje ulazi u melamijski tarikat.

Ponovo se vraća u Istanbul, u kojem ostaje do 1901. godine, nakon čega odlazi u Kairo i upisuje čuveni univerzitet „Al-Azhar“, na kojem je četiri godine studirao arapski jezik. Iz Kaira, 1902. godine, po prvi put odlazi na hadždž, kasnije za Sudan, da bi se 08.03.1905. godine vratio u Prizren kao hadži Omer.

Bio je poznat u političkim krugovima pa ga je Talat-paša angažovao da uguši ustanak u Jemenu 1911. godine, što je i učinio, vezavši pobunjenike ponovo za Osmansku državu. Odatle ponovo odlazi za Sudan, zatim za Krit i na kraju se vratio u Prizren, gdje je, nakon pada Osmanske države, bio politički aktivan u novoformiranoj Kraljevini SHS.

Gajio je velike simpatije prema republikanskom uređenju te je podržavao nastojanje Mustafe Kemala da se stvori republika Turska. Po opredjeljenju je bio socijalista i veoma usko sarađivao sa svim pokretima koji su imali socijalni predznak.

Na izborima 1920. godine, na iznenađenje svih, hadži Omer Lutfi efendija glasa za socijaliste i komuniste. Vlast mu to nikada neće oprostiti. Uslijedila su zatvaranja i privođenja pa se, na kraju, hadži Omer povlači iz političkoga života i u potpunosti se okreće životu u melâmijskoj tekiji.

Počeo je odbijati svaku vrstu državne pomoći i ostatak života je proveo uživajući u zadovoljstvu melameta. Umro je 25.10.1928. godine u svom rodnom Prizrenu. Ukopan je na groblju u blizini Terzi mahale, ali zbog izgradnje bolnice njegovi su ostaci ukopani na današnjem groblju.

Omer Lutfi Pačariz je bio most između XIX i XX vijeka. Napisao je oko šezdeset djela iz raznih oblasti kao što su tasavvuf, didaktika, historija, politika i dječja književnost. Četiri djela je napisao na arapskom, jedno na persijskom a ostala na turskom jeziku. Sa arapskog i persijskog preveo je oko petnaest djela.

Hadzi Omer Lutfi (1870-1928)
Bild könnte enthalten: 1 Person, Text
 
 

 


      NAILJ   HUSEINI - DANO

                           KAPETAN   I   VODJA   POBUNE   NA   KORITNIKU

Nailj je roden 1888. godina vo selo Rapča - mahalo Kuačevci . Od porodica so tradicionalne i verske koreni . Njegov babo Muderis Rašid bif i saradjuaf so
Imera Prizrenija . Meštani kuje go pamtit , kažujet Nailj puno imaf na babeta . Nailj vo tija vreme bif jako pismen i obdaren mladić . Jeden od retke vo
Gora koj zborifnekoljku jezika . Zborif Turski , Albanski , čak i Nemački jezik . Nailj završif mejteb vo rodna Rapča ke Muderisa Sulejmana Hamza kede ne
samo šo se pokažaf i istaknaf , već bif i najbolji učenik generacije . Studije ( ruždiju - gimnaziju ) nastavif vo Skeče - Grčka kede nailjova porodica imala
poslasticarska radnja . Ovaja radnja od vreme so vreme postanala centar kede se pralje togašnje naprednjaci tj. aktivisti narodnooslobodilačkih pokreta
Albanaca . Nailj se vrzaf so ovja aktivisti i aktivno saradjuaf i rabotaf so ovja pokret .
Nailj bif jako miren , tih i povučen čujek . Jako puno čitaf . Vo svua 24-godina , 1912 se vratif vo rodna Rapča ka aktivista Komiteta nacionalnog Spasa
koj go organizualje svi aktivistiokolu Hasana Prištine .  Nakon pobeda mladoturske revolucije vo  angažovanje kua i sam učestvuaf Nailj zima angažovanje vo
prosvetna aktivnost albanskog Kluba . Dobiva i zadatak da organizuje seljačke mase i da ge digne na ustanak .
Vo druga polovina 1912 godina snage balkanskealijanse vljezlje prema Ljuma , Gora , Opolje , Has , Debar . Vo sve ovja mesta se organizujet skupoj , se vika
na ustanak i se zima oružje kako bi se sprečilo prodiranje srpsko , grčko bugarskih snaga na naše prostori . Po direktiva vanrednog sastanka Komiteta :
 Shpetimi”- Spas održanog vo Skoplje 14.oktobra 1912.god.donesena je odluka da se organizuje ustanak i opšta mobilizacija za suprostavljanje ovoj alijansi .
Zapamtif i babof amanet: ” Sine , bori se du grob za sloboda naroda . Ne davaj nikomu da te nekoj gazi , ako gineš da znješ za šogo gineš ! ” .
Nailj predvodi jena jedinica sastajena od dobrovoljaca Gore , Opolja i Ljume , kua bila jeden deo jedinice ljumanskog kapetana Ćazima Lita .
Sledeća 1913 godina Nailj biva na čelo celog ustanka i ka komandant so Ćazima predvodit čuvena borba vo dolina Koritnika ke Lopuški Han . Vo jek krvave
borbe teško je ranjen Ćazim Lika . Cela komanda ostanuje na Nailja . Nailj organizuje izvlačenje ranjenih suboracaa ujedno i napad . Iako slabo naoružane
i brojčano po malo , jedinice pod komanda Nailja zadavalje težok udarac i goljeme žrtve medju srpsko bugarske Alijanse take da ge i nekoljku puta odbilje
i nateralje na prerupisavanje i so brojna pojačana na ponovne napadi . Alji brojno nadmoćnije Alijansa ge potisinja prema Koritnik na povlačenje .
Otpor postanuje bezuspešen jer prodor Alijanse je sve pogoljem a 1912 i 1913 granica Kosova je odredjena od strana velikih sila .
I pored tija Nailj ne se predaf , nastavif so otpor , postanafodmetnik so svua jedinica i se preseljif po goleti Šare i Koritnika od kede nastavif so
napadi na združena alijansa nanoseći gubici vo ljudstvo alijanse . Na njegove napadi na alijansa združena srpsko bugarske snage vršilje odmazde , ubistva
po gora i masakre . Broj žrtava nikako i nikoganeje tačno objaven nitise znje osim poimeničnih ubijanja vidjenijih ljudji i verskih prvaka vo Gora .
Vo Resteljica je ubijeno 13 članovavo jeden denj , 6 vo Brod , 4vo kruševo , po jeden vo ZljiPotok i Globočica .
Nail Huseini-Dano za vreme Austrougarske okupacije otvara legalne albanske škole. Radi na očuvanju tradicije i kulture. Bio je poliglota. Pored maternjeg lokalnog govora govorio je
turski, albanski, bugarski, grčki i nemački. Od 1910-1912.god. bio je član Skopskog Albanskog svečanog hora što pokazuje da je bio i muzički obrazovan.
 Do 1918.god. radio je na mesto organizacionog sekretara Podprefekture Gore i Opolja.
 Prosvetni i kulturni razvoj počinje da stagnira od ove godine. Škole na albanskom jeziku se zatvaraju. Nastavlja se proganjanje viđenih ljudi. Među njima
je i Husein Nailj –Dano. U istražnim knjigama se vodi pod nadimkom “Zmija”. Vraniški načelnik je naredio da “Zmiju treba gaziti u glavu, a Nail je glava
Gore”. U organiziranoj potrazi 1919.god. Dano biva prokazan a zatim uhvaćen i zatvoren. U zatvoru mu je nuđeno novca, razni visoki polozaji (npr. da bude
poslanik Gore i Opolja u Beogradu). Nije prihvatio ponuđeno. Nastupa faza mučenja i ucene. Zeleći da ga duhovno slome unapred ga obaveštavaju da je doneta
 odluka o njegovoj fizičkoj likvidaciji. Uspeva da iz vraniškog zatvora pobegne sa još jednim zatvorenikom. Nije mogao daleko odmaći zbog mučenja i
iznjurivanja. U begstvu mu pomaže jedna žena. Njoj saopštava amanet za brata Havziju da ne zaboravi dedin amanet. Sakrio se na vrbi pored reke ispod sela.
Biva prokazan i uhvaćen, a zatim mučki ubijen. Sahranjen je u Gornjoj Rapči. Njegov grob nije do dan danas obeležen. Velika većina meštana sela ne zna gde
 počiva Nail Husein-Dano. Sve što je vezano za njega i njegovu familiju bila je tabu tema.


 

 

 

  DŽ E M I LJ     R E DŽ E P I

 

     Džemil Redžepi - Bošnjak iz Radeše u Milanskoj skali . Džemil Redžepi je Bošnjak rodom iz Radeše, opština Dragaš. On je verdijevski bariton i oženjen je Japankom koja je mezzosopran pjevačica. Već četiri decenije žive i rade u Milanu, gdje su nastupali i u čuvenoj Milanskoj skali. Ovih dana su zajedno boravili u Radeši. Veličina slova: a a a Početkom ‘80-tih godina prošlog vijeka, Redžepi, danas Gemil Regepi, pjevao je kao solista u profesionalnom horu Radio Televizije Prištine. Tada je otišao na turneju u Opatiji i više se nije vratio. Muzički konzervatorijum završava u Trstu i nakon toga odlazi za Milano, gdje i danas živi. "Tamo sam stvorio porodicu, oženio sam se. Supruga mi je operska pjevačica mezzosopran, ja sam verdijevski bariton. Uloga koju najviše volim da pjevam je Rigoletto od Đuzepe Verdija. Ovdje sam radio u Radio Prištini kao solista u profesionalnom horu. Zadnji koncert nam je bio u Opatiji na festivalu Dani Jugoslovenskog muzičkog stvaralaštva. Poslije tog koncerta, orkestar i hor su se vratili nazad, a ja sam otišao dalje. Otišao sam za Trst, upisao na konzervatorijum i tako", kaže Redžepi u razgovoru za Radio Kosovo 2. Redžepi je nastupao i nastupa skoro u cijelom svijetu. "Skala, Arena iz Verone, Japan, Njemačka, Francuska, Španija. Sad sam skoro pjevao Pasiju po Mateo od Baha u Leonu u katedrali, u ulozi Isusa i imali smo jako veliki uspjeh". Kaže da u Radeši ne razumiju njegov posao najbolje, ali ga ipak poštuju. "Ovdje nema te tradicije, ali treba ljudima objasniti i približiti ih toj umjetnosti. Vječnoj umjetnosti, jer opera je vječna. To je muzika koja će stalno da se sluša i da se ponavlja. Jedna od rijetkih grana na polju muzike gdje se ne koristi mikrofon. Ja sam u areni pjevao pred 23 hiljada posjetioca bez mikrofona, a svi te čuju". Redžepi kaže da ima želju da sa suprugom održi koncert u muzičkoj školi u Prizrenu, koju je završio, ali bi došao i u Prištinu. Njegova supruga Shiroimi Usizarka mezzosopran je iz Japana i često dolazi na Kosovo sa svojim suprugom. "Ranije je ova sredina bila jako zatvorena, nije bilo turizma. Sada je mentalitet promjenjen", kaže ona na italijanskom. "Ne razmišljamo o našoj kulturnoj razlici. Prihvatamo šta je lijepo i kod jednog i kod drugog. Ne mislimo o tome čije je šta bolje. U Radeši mi se sviđa priroda, ali je ovdje ne poštuju dovoljno". Plod njihove ljubavi je Seadin Redžepi, ima tipičnu japansku facu, ali dosta ima i kosovskog i italijanskog u sebi. "Ja slušam moderna muzika, najviše disko. Ovdje volim da dođem na odmor, ima mnogo lepe devojke. Radim u vinobaru... Nekada se osećam Kosovar, drugi put Japanac, drugi put Italijan. U Japanu mi se sviđa za tehnologija, ima sve; ovde društvo, a Italijani su mnogo lukavi. Ne znam čime ću da se bavim. Će viđim“, kaže on goranskim govorom.
 

 

  RAMADAN    REDŽEPLARI    ( 1944 -2016 )

   Ramadan Redžeplari .  Bif jeden neumorni istraživač i berač narodnog blaga Gore , Bif pisac , pesnik , puač, duborezac. Zad sebe ostajf goljemo delo
vrednosti kuje nemat materijalna vrednost , poštovanje i divljenje . Bif goljem , Bif Čujen , naš peljivan . Vo svuje dela urezaf i svoj lik kogo
će go uvek pamtime i od kogo će učime i naučime . Objavif tri knjige narodnih kažuanica ( pripovijedaka ) od Gora ( Čekmedže I-III ) , zatim knjiga mudrih riječi Gorske kajnaci, knjiga narodnih pesama
( Sedefna tambura ) , knjiga ( Bif umren dur bif živ ) . Radif i na folklorne , leksičke i druge građe . Sve što nešto vredi i ima nekakof smisao on go
odbiraf go braf i go belježif . Za štampanje ugotvif i goranski rečnik ( lafuar ) so preko dvadeset hiljada jedinica .

Ramadan Redžeplari 2008. godine objavif knjiga pesama iz Gore Sedefna tambura. Knjiga ima 127 pesme vo šest grupe : Kara sevdah pesne , Sevdah pesne ,
Junačke pesne , Gurbetčiske pesne , Obične pesne i Šakadžiske ( Šaljive ) pesne . Pod naslov svakua pesna autor odredif način na koji se pesma puje i
instrumenti kua će ga pratit i svirit so nja , dok i za nekuje pesne odredif a se muške elji se ženske . So knjiga je priložen audio-materijal sniman
na CD-u so „ urnik  “ kako se pesne pujet , odnosno data je muzičko-vokalna podloga pesama . Data je samo melodija prvih stihova pjesama u vokalnom
izvođenju autora ( muške pjesme ) i njegove sestre Azre Redžeplari ( ženske pjesme ) . Vo knjiga se naidjat i devet junačkih pesme , čime se na neki način
opovrgavaju dosadašnje tvrdnje većine istražaivača da u narodnoj poeziji Gore ne postoji junačka epika .
Ramadan Redžeplari na Ahiret preseljif rano sabaelje 06.Februara 2016 Godina , imaf 72 godine. Ramadan bif prava i svetla goranska zvezda . On mogof sve što se vrzuje za goranska kultura :  pisac , umetnik , muzičar ( koj puaf i svirif ) ,
magični poslastičar i goljem majstor raznih specijaliteta i djakonija . Mlogu znf i poznavaf istorija Gore .
Imaf meko srce i bif nežen , tih , miren i ljubazen . Uvek spremen da pruži ruka pomoći i da ispuni sve želje svakomu . Savetuač ka otec , učač ka učenjak .
Svakuje prašujenje go pažljivo slušaf i maksimalno se trudif da dade najhubaf i najinteresanten odgovor .
Od Ramadana će učime i će go poštujeme ,i njego ka ličnost i njegov rad injegove dela .

 

 

Prijava

Pretraga

Nasi Prijatelji
  • IptvGora
  • GoraTv
  • RadioGora
  • Nas Facebook


  • Klikni i slusaj Radio preko!





    Copyright R@pca© 2024 | Powered by: Humet® Mije Sme Rapcani Rapca Jese Nasa